Sadrži 456 stranica o povijesti obitelji Pavlović na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i Kanade.
Uključuje preko 70 stranica geneze prezimena Pavlović i poznate povijesti jedne od najmnogobrojnijih i najdugovječnijih obitelji na Balkanskom području.
Poštarina u Hrvatskoj uključena je u cijenu.
Prof. dr. Domagoj Vidović, stručni recenzent knjige „Osam stoljeća roda Pavlovića“ je hrvatski jezikoslovac, onomastičar, historik i branitelj hrvatskog jezika i čuvar Zakona o hrvatskom jeziku. Bavi se istraživanjem jezične, povijesne, kulturne i katoličke baštine hrvatskog naroda u istočnoj Hercegovini i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji osnovanoj u 9. stoljeću (884. godine) za Hrvate katolike, Kotoru i Kotorskoj biskupiji osnovanoj u 5. stoljeću za katolički puk, Dubrovniku i Dubrovačkoj nad/biskupiji osnovanoj u 5. stoljeću za katolički puk i posebno u dubrovačkim krajevima. U zadnjih petnaestak godina potpuno je oživio zaboravljenu i nemarom zapretanu hrvatsku katoličku baštinu tih krajeva. Izdao je više knjiga na spomenute teme i osobito puno stručnih radova objavljenih u koautorskim knjigama, časopisima, portalima kulturne provenijencije i predavanja na stručnim simpozijima i seminarima.
Iz stručne Recenzije: Slovo uz knjigu o Pavlovićima
Kao što je hrvatska leksikografija na jugoistoku hrvatskoga narodnog prostora nakon zlatnoga razdoblja između XVI. i početka XIX. stoljeća, kad su ponajviše dubrovački i bokeljski, a u manjoj mjeri i hercegovački jezikoznanci, napisali mnogobrojne jezične priručnike, u XIX. stoljeću uglavnom ostavljena na milost i nemilost našim bliskoistočnim susjedima, tako su na tome prostoru od sjajnih i utemeljenih hrvatskih………………………………
Jedno je od djela nastalih na valu svojevrsne renesanse rodoslovnih istraživanja knjiga Osam stoljeća roda Pavlovića, autora Šimuna Pavlovića po kojem se Pavlovići mogu smatrati jednim od najstarijih starosjedilačkih rodova i do 600 godina postojanja………………………………
Što reći na koncu nego čestitati autoru na simpatičnome i nostalgičnome pogledu unatrag ne samo na nositelje svojega prezimena, nego i na prostor koji je uvijek u previranju, u kojemu se stoljećima tuku ovozemaljska i onozemljska carstva.
Rekao je jednom zgodom Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup i upravitelj trebinjsko-mrkanski u miru, kako je upravo zato zaštitnik najstarije biskupije za hrvatski narod ne anđeo, nego arhanđeo Mihovil, a Šimun se Pavlović ovim djelom upisao u anđeoski zbor koji je arhanđelu na pomoć.
Dr. sc. Domagoj Vidović